Ideja Slobodnog softvera postoji još pre nego što je Ričard Stalman 1985. godine napravio Fondaciju za Slobodan softver (eng. Free Software Foundation). Ovaj esej ima ulogu da pojasni zašto su ove ideje danas možda još bitnije nego osamdesetih godina i da upozna čitaoce sa konceptom i idejama koje stoje iza ideje “Slobodnog softvera”.
Šta je to Slobodni softver?
Slobodni softver nije teško definisati, možemo reći da je softver “slobodan” ako korisniku daje određene mogućnosti, tj. određene slobode:
Kao što vidimo Slobodni softver je softver koji poštuje prava i daje mogućnosti i slobode korisniku softvera koje ostali načini licenciranja softvera ne dozvoljavaju (kao npr. Softver otvorenog koda (eng. Open Source Software)). Ovo ne znači da je softver besplatan, trik je u engleskom nazivu (eng. Free software) što u bukvalnom prevodu znači besplatan, Slobodni softver se može naplaćivati ali i kao takav on i dalje poštuje slobode svojih korisnika.
Zašto je Slobodan softver važan danas?
Svesni smo da su informacione tehnologije i digitalni aspekt društva sve prisutniji u našim životima. Probajte da podignete platu bez korišćenja softvera, ili da idete u školu u toku pandemije, da platite račune. Sve ovo je sedamdesetih i osamdesetih godina već naslutio Ričard Stalman. Zbog čega je on i dalje aktuelan, da li je on mogao da predvidi sve što se danas dešava i što će se u budućnosti dešavati. Verovatno NE. Ali ono što je bitno jeste da je on uvideo problem sa samim softverom i sa mogućnošću da umesto da korisnik kontroliše softver, softver kontroliše korisnika. Kompanije kao Meta, Epl, Majkrosoft, Tesla, Gugl, Amazon uvidele su da softver, ne samo da može biti isplativ, već i da može kontrolisati korisnike, njihovo ponašanje, kao i sugestivno uticati na samo odlučivanje korisnika. Te zbog toga što je softver sve prisutniji u našim životima, Stalman postaje sve aktuelniji.
Kako softver koji nije slobodan ugrožava same korisnike i zašto je slobodni softver društveno odgovoran?
Softver koji nije slobodan može da ugrozi ljude samo ukoliko ga oni koriste. Ovo je naravno veoma smešna rečenica ali to je sušta istina. Ukoliko ne koristiš softver koji nije slobodan onda ti on ne može nauditi. Naravno, ovo je zbog digitalizacije i modernih tehnologija sve teže i teže uraditi. Pogledajmo primer bilo koje države, ona građanima može omogućiti npr. softver koji služi za glasanje, zakazivanje lekara, plaćanje računa. Pošto građani nemaju uvid u sam kod softvera i ne mogu da vide da li ih država ugrožava na bilo koji način onda su i sami građani ugroženi. Dozvolite da objasnim, ovde možemo čuti komentare da građanin treba da veruje svojoj državi, ali ovo je klasično izbegavanje same istine. Nije bitno da li država ugrožava građane, bitno je da ona to može da uradi, jer joj to softver koji nije slobodan omogućava. Naravno nije samo država korisnik softvera koji nije slobodan, vaša banka je jedna od korisnika, vaš prodavac itd. Tako da sam softver prelazi iz polja digitalnog i nečeg apstraktnog u samo polje društva i društvenih normi. Softver utiče na društvo i podstiče i oblikuje njegov razvoj.
Slodobni softver je jedini društveno odgovoran softver, i treba postati društvena norma, slobodnom društvu treba slobodan softver.